Novo svjetlo na kosovski mit - Glas Srpske

Postoji legenda da je Olivera Lazarević bila obećana Milošu Obiliću i da je on izdahnuo na njenim rukama kada su ga smrtno ranjenog doneli sa Kosova. Iako to nije istorijski tačno, ima veliki umetnički potencijal u sebi i nisam želeo da propustim tu šansu... Za potrebe te romanse malo sam se ogrešio o činjenice i načinio Oliveru starijom tri-četiri godine, nadam se da mi čitaoci neće zameriti na tome.

Rekao je ovo u intervjuu za "Glas Srpske" književnik Dejan Stojiljković, najavljujući tako svoj novi roman "Duge noći i crne zastave", koji će se u izdanju "Lagune" pojaviti početkom sljedeće godine.

Stojiljković, koji je za svoj prethodni roman "Konstantinovo raskršće" dobio nagradu "Miloš Crnjanski", i u novom djelu bavi se istorijskim događajima, počecima trogodišnjeg srpsko-turskog rata koji se završio čuvenom Kosovskom bitkom.

* GLAS: Rekli ste da ste kao dijete gledali kulu Ivana Kosančića i razmišljali da ćete jednom napisati knjigu. Koliko ste mašte, a koliko činjenica upotrijebili za svoj novi roman?
STOJILJKOVIĆ: Moja majka je poreklom iz Toplice, iz dela koji je nekad bio vlastelinski posed Kosančića. Slušao sam kao mali mitske i herojske priče o topličkim junacima koje su podsećale pomalo na grčke mitove a pomalo na Šekspirove tragedije. Tako sam vremenom došao na ideju da napišem knjigu o Zmaju od Radana, kako je narod zvao Ivana Kosančića, o njegova dva pobratima Toplici i Obiliću... Trudio sam se da pratim istorijske događaje onoliko koliko je to moguće, ali takođe nisam želeo da sa te priče skinem onu mitsku, legendarnu dimenziju koja joj daje epsku širinu i lepotu.

* GLAS: Poslije "Konstantinovog raskršća", opet ste izabrali da pišete istorijski roman. Koliko je takav roman, čija je radnja smještena u 1386. godinu, neophodan srpskim čitaocima?
STOJILJKOVIĆ: Ne znam zaista da li je i koliko neophodan... Ali ja sam našao puno zadovoljstva u njegovom pisanju i otkrivanju te naše istorije. Ljudi na ovim prostorima imaju uvrežena mišljenja kako je boj na Kosovu bio poraz, da je Vuk Branković izdajnik i da smo bili pet vekova u ropstvu. Ništa od toga nije istorijski tačno, ali mi smo mazohisti, i volimo da guslamo o velikoj kosovskoj tragediji koja u stvarnosti nije bila posledica jedne bitke već, prvo - građanskog rata, a posle i srpsko-turskog rata koji je trajao tri godine. Jedan od motiva za pisanje ove knjige je i to da ja nisam bio zadovoljan kako su pre mene srpski pisci pisali na ovu temu. Od Nastasijevića, preko Nenadića, do čuvene Simovićeve drame. Sve je to jedno te isto guslanje, jezička hermetičnost i nakaradno tumačenje istorije.

* GLAS: S obzirom na to da će kroz roman "proći" mnoge istorijske ličnosti, šta će sve čitaoci moći da saznaju čitajući "Duge noći i crne zastave"?
STOJILJKOVIĆ: Mogu da saznaju dosta o srednjem veku, kako se živelo, razmišljalo, volelo i ratovalo... Mogu da saznaju o velikoj Osmanskoj imperiji koja se prostirala na dva kontinenta i bila u mnogim aspektima civilizacijski ispred tadašnje Evrope. Videće kakva su bila dva velika vladara Lazar i Murat, šta ih je povezivalo, a šta učinilo neprijateljima. Kroz roman prolaze braća Musići, Marko Mrnjavčević, Vuk Branković i posebna pažnja je posvećena čuvenom redu Zmaja, njegovim članovima i njegovim tajnama. Potrudio sam se da svoj filmski način naracije podignem na jedan viši nivo i ovoga puta svojim čitaocima mogu da obećam pravi spektakl.

* GLAS: Kako biste sami označili Vaše novo književno djelo, kao "čisti" istorijski roman ili je to ipak liričnija verzija događaja koji su se desili u istoriji Srbije?
STOJILJKOVIĆ: Žanr u kome ja pišem zove se "slipstrim" i podrazumeva iskorak van ustaljenih granica lepe književnosti. Roman, dakle, jeste smešten u autentički istorijski okvir i dosta sam vodio računa o detaljima, ali istovremeno u njemu ima elemenata fantastike, horora, slovenske i islamske mitologije... Stil je takav da postoji ta liričnost, pre svega u jeziku, gde sam pokušao da prenesem lepotu naših srednjovekovnih povelja i napisa.
Mršava trojka

* GLAS: Na Vašoj skali ocjena, gdje biste smjestili književnu scenu Srbije i autore, posebno mlađe generacije?
STOJILJKOVIĆ: Književnoj sceni bih dao mršavu trojku. Što se tiče generacijske kategorizacije autora, to je dosta diskutabilna stvar. Šta znači biti "mlađi"? Znam neke koji su pred penzijom a još ih nazivaju mladim piscima.